U emisiji Nedjeljni ritam razgovarali smo sa Edinom Papo koja je sa 16 godina dobila prvu priliku postati članica ansambla baleta NPS.
Nakon rata u BiH veliki doprinos naša sagovornica dala je u obnavljanju baletne scene glavnog grada BiH. Njena biografija je mnogo obilnija i duža nego što je ovo. Paralelno uz srednje obrazovanje završava i baletno. Sa 16 godina dobija u Narodnom pozorištu Sarajevo prve angažmane. Ona danas ima mnoga zvanja. Pedagoginja je baleta, koreografkinja, balet majstorica, umjetnička direktorica Balet Fest-a, ovo su samo neka od zvanja Edine Papo.
Kada se sjetite te svoje 16. godine života, kakva su vam osjećanja danas? Imaju li mladi baletani, baletanke istu šansu kakvu ste imali vi?
“Moram da kažem da u to vrijeme ansambl baleta je bio mnogo veći brojčano i u ansamblu baleta su bili prvaci i prvakinje baleta, današnjim rječnikom rečeno ikone. Pred nama, mladim ljudima su stajale velika Emina Minka Kamberović, Katarina Kocka, Suada Kavazović, Tonči Marinić, Muhamed Imanić, Nedžad Potogija, nešto kasnije Dragan Tičić, dakle mnogi stranci koji su ovdje dolazili iz svjetskih baletnih centara. Mi smo imali kao mladi ljudi zaista viziju, nadu da ćemo jednog dana biti takvi. Sa mojih 16 godina ući u ansambl profesionalni moj san se ostvario. Sve djevojčice sanjaju da budu balerine, doktorice, mašta je jedno a rad i posvećenost naših balentnih pedagoga je nešto što nas je pripremilo za rani ulazak uz ansambl”, kazala je Papo.
Vi se niste zadovoljili o svim ovim formama o kojima vi sad govorite, otišli ste dalje. Jedna ste od rijetkih naših balerina koja je otišla u Rusiju, koja se tamo visoko obrazovala i proglašena najboljom studenticom 1988. godine
“Išle su naše kolegice balerine, igrači vani ali obično je to bilo u to vrijeme stipendija, to je vrijeme Sovjetske Rusije stipendija od godinu dana, odnosno deset mjeseci igračkog smjera, dakle usavršavate se kao balerina igrač”, kazala je Papo.
Jedne prilike ste za Međunarodni dan plesa rekli da je ples mnogo širi pojam od onoga što mi mislimo i šta mi vidimo. Taj utemeljitelj klasičnog baleta je nekako rođen u Francuskoj i krenuo je iz Francuske, a s druge strane Rusija i dalje drži primat među najboljim baletanima, igračima i općenito u balentnoj umjetnosti. Kako to komentarišete?
“Da bi se jedna grana umjetnosti zvala umjetnošću, potrebno je da bude akademizovana, potrebno je da je stavite u okvir. Razvoj baleta kako ga mi možemo pretpostaviti, počeo je u Francuskoj, na dvoru Luja XIV, pa čak jedan baletni korak u klasičnom baletu nosi ime kraljevski. Recimo od tog vremena pa na današnje vrijeme 21. stoljeće, balet se razvijao kroz operu i bio je usputna stanica između pauza opernih činova. On se polako dokazivao i odvajao od opere sve negdje tamo do 18. stoljeća kad počinje da bude zasebna umjetnost. Velika je priča o kostimu kad su balerine skinule te teške i tijesne korzete i duge i teške haljine. Taj kostim je trebao da bude olakšan kako bi mogli pokazati sve one mogućnosti ljudskog tijela i pokreta”, kazala je Papo.
