Drobnjak: “Svakodnevno griješimo, bitno je da iz tog grijeha ustanemo

U razgovoru za Televiziju Sarajevo, protojerej stavrofor crkve Svetog velikomučenika Georgija Mladen Drobnjak govorio je o najvećem hrišćanskom blagdanu Vaskrsu.

Kada govorimo o Vaskrsku to je najradosniji pravoslavni praznik, zato što je život pobijedio smrt, to je radost, vjerovanje u novo rađanje, u život vječni.

Velika je razlika u danima između katoličkog Uskrsa i pravoslavnog Vaskrsa. Na koji način se mjeri, odnosno razdvaja Uskrs i Vaskrs i ta radvojenost između starog i novog kalendara, kako se to računa?

“To nije stvar razlike u kalendarima, način računanja proslave Vasrksa to je još od ranih hrisćanskih vijekova bio problem istoka i zapada kada da se proslavlja Vaskrs. Vaskrs se proslavlja vezano za jevrejski praznik Pashu, jer znamo da u svetom pismu čitamo da je Hirstos stradao upravo uoči praznika Pashe a opet taj praznik jeste praobraz vaskrsenja Hirostovog. To je praznik koji jevreji proslavljaju prelazak preko pustinje iz Egipta u obećanu zemlju, koji je trajao 40 godina. Taj praznik je peelazak iz smrti u život, dolazak Hrista na ovaj svijet. Praznik Pashe je zasnovan na lunarnom kalendaru i onda se u pravoslavnoj tradiciji 14. dana jevrejskog mjeseca Nisana i prvi mladi mjesec kada je posle tog praznika, onda se i proslavalja i naša Pasha vaskrsenje Hristova. Dok u rimokatoličkoj crkvi se proslavlja odmah po proljećnoj ravnodnevnici prvi prvog mladog mjeseca, to je ta razlika”, kazao je Drobnjak.

Kada pričamo o Velikom postu koji prethodi Vaskrsu, to je post od sedam sedmica. Zašto se naziva Veliki post?

“Naziva se veliki ili sveta četrdesetnica, zbog toga što nas priprema za naš najveći praznik, traje 40 dana i post se završava uoči Lazareve subote, proslavaljamo Lazarevu subotu, ulazimo u Strasnu nedjelju. Tada ulazimo u tajnu stradanja Hristovog. To je najtužnija sedmica zbog toga što je onaj koji je stvorio svijet naš Gospod postavši čovjek, stradao i to na najstravniji način na krstu, prije toga pretrpio je pljuvanje, bičovanje i prošavši kroz sve to poniženje strada na krstu, umire, umire da bi poslije tri dana vaskrsao i svojom smrću pobijedio smrt. Zato je vaskrsenje Hristovo praznik radosti prije svega praznik života, praznik nade”

Kada govorimo o tim sedmicama posta i Velikom postu, tu je nešto zanimljivo. Taj post se razlikuje u pravoslavnoj i hrišćanskoj našoj religiji na ovim prostorima po tome što je riba mrs u postu i ovaj post iziskuje dosta odricanja, ne samo u hrani nego i duhovnog, odricanja od strasti, zlih misli. Pokušavamo u tih sedam sedmica da pokažemo i ljudima da smo bolji ljudi ali negdje da pobijeđujemo i sebe.

“Post traje sedam sedmica ali ono što je bitno naglasiti da postoje pripremne nedjelje prije samog Velikog posta. Imamo četiri nedjelje pripremne prije samog posta i tu su nazvane po jevanđeljskim odjeljcima koji se čitaju”.

Može li se sada sa tim vremenom možda poistovijetiti ovo moderno vrijeme u kojem živimo gdje ljudi u jednom trenutku su dobri u drugom ne, gdje nas brojna iskušenja, modernizam ipak poistovječuje sa tim nekim vremenom i možemo napraviti poređenje da nije uvijek sve bijelo ili crno, da uvijek imamo dvije strane dobru i lošu. Trebamo biti dobri tokom cijele godine, gledati da budemo dobri ljudi ali opet iskušenja koja s druge strane prijete gdje nekad ta zla strana kod čovjeka prevagne, na kraju krajeva svi smo grešnici.

“Moramo biti svjesni činjenice da nas Gospod stvara kao dobre. Čovjek je biće koje je sklono padanju ali je isto tako pozvano da ustane, mi padamo zasita, svakodnevno griješimo, padamo u grijeh ali je vrlo bitno da iz tog grijeha ustanemo. Nije bitno koliko puta ćemo pasti, bitno je da poslije svakog tog pada se podignemo. Jednostvno slabi smo na grijeh, znamo lahko da padnemo ali je bitno da se trudimo da ne odustanemo, da se ugledamo na Hrista na njegove svetitelje koji su pokazali da grijeh može biti pobijeđen”, kazao je Drobnjak.