DNEVNIK TVSA/31. godina od zločina koje je HVO počinio u Ahmićima
Prije 31 godinu, u akciji kodnog naziva “48 sati pepela i dima” koju su izveli pripadnici HVO-a u Ahmićima, ubijeno je 116 Bošnjaka. Najmlađa žrtva je bila tromjesečna beba, a najstarija 82-godišnja starica. Tim povodom, članovi porodica, preživjeli te brojni mirovni aktivisti krenuli su na marš “Putem istine i sjećanja” nakon čega je održana komemoracija te položeno cvijeće i odata počast na Šehidskom mezarju u Ahmićima. Za zločine protiv čovječnosti jedan od zapovjednika HVO-a, Dario Kordić, osuđen je na 25 godina zatvora. Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić na kazne zatvora od šest do deset godina za učestvovanje u masakrima, ali su novom presudom 2001. oslobođeni optužbi.
Rano jutro 16. aprila 93.- prvi poziv na jutarnju molitvu muslimana, za pripadnike jedinica za posebne namjene HVO-a Džokeri I Maturice značio je početak akcije u kojoj je ubijeno 116 civila Ahmića. Enisi je toga dana ubijeno 48 članova porodice- isti broj sadržan je u kodnom nazivu brutalnog zločina.
-Sam kodni naziv 48 sati pepela i krvi, jasno govori da u 48 sati treba biti sve očišćeno ubijeno – istakla je Enisa Ahmić-Mulić.
Imala je 14 godina a sa slikama tog dana živi svaki dan poslije. Buđenje krici, jauci, pozivi njenom ocu da izađe i rafal koji ga je usmrtio.
-U tom ulaze u kuću i sad očekujemo strijeljanje na,s mama ja i dvije sestre, međutim jedan nam kaže vi ostajete tu, drugi ulaze posipaju benzinom pale i sad da li ćemo žive izgorjeti – priča Enisa Ahmić-Mulić.
Uspjele su pobjeći iz zapaljene kuće I bila svjedokinja na suđenju Zoranu, Mirjanu i Vlatku Kupreškiću u Haagu. Iz zapaljene kuće uspio je pobjeći Adnan Zec- ranjen je ali on je jedini preživio.
-Moji su roditelji trčali prema meni i zastali na nekih 15-ak metara i otac je molio da njega ubiju, a da puste majku s djecom, ali oni nisu slušali, nego su tri puta rekli: “Ubij, ubij, ubij” i oni su ispalili još dva rafala i moji roditelji i sestre su popadali – riječi su Adnana Zeca.
Osam dana ležao u kući do koje je uspio dopuzati i sakriti se. S 13 godina gledao je ubistva i uništenje svega što je poznavao. Bio je svjedok u Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije koji je presudio je da su ubistva u Ahmićima bili zločini protiv čovječnosti. Prigodnim programom na centralnom šehidskom spomen-obilježju, te polaganjem cvijeća završen je centralni dio programa obilježavanja 31. godišnjice zločina u Ahmićima.
Osim nišana, žrtvama su potrebne osude i priznanje zločina poručuju još jednom preživjeli. Do sada osuda i priznanje stigla je od Inicijative mladih za ljudska prava iz Hrvatske, koji su simbolično preimenovali Trg Franje Tuđmana u Zagrebu u Trg ahmićkih žrtava. Postavili su i plakate u Hrvatskoj i na magistralnoj cesti između Viteza i Ahmića u Bosni i Hercegovini na kojem piše “Oprostite u ime građana Republike Hrvatske”
