O tome kako je ozbiljne informacije zamijenio fenomen “uvlačenja u krevet selebritija” za web portal TVSA govorila je redovna profesorica na odsjeku Komunikologija/Žurnalistika, Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu – prof. dr. Lejla Turčilo.
Ako ste danas pomislili “Pretežak mi je dan, idem se malo zabaviti na društvenim mrežama”, razlog je da nastavite čitati ovaj tekst i saznate kako je tu praksu ocijenila prof. Turčilo:
– Ako se to čime se zabavljam nudi samo kao nešto najjeftinije, a najlošije, nije vrijednost, kao i kod konzumacije hrane – ono što je najjeftinije, najbrže i najjednostavnije, obično je najštetnije po nas, tako je i ovdje s medijskim sadržajima.
Slavne osobe oduvijek su postojale, ali nekoć su to bili mislioci, znanstvenici, filozofi i književnici, a danas su to selebriti (celebrity), koji zadobijaju sve više prostora u novinarskim interpretacijama. Kako pobijediti takve neprijatelje zdravog razuma, objasnila je prof. dr. Lejla Turčilo:
– Danas svako ima mogućnost da postane slavna osoba i to je ono što je različito u odnosu na sve prethodne medije, koji su imali neke filtere i kriterije, na osnovu kojih je donošen javni, društveni konsenzus o tome ko je neko koga vrijedi legitimirati putem medija. Samo je veliki broj pratilaca danas mjera nečije poznatosti, vrijednosti i kvaliteta. Nema filtera, zato što je i velikim mrežama u interesu da postoje te vrste utjecajnih osoba koje skupljaju velikih broj svojih sljedbenika.
Podsjeća da je sve vođeno logikom profita!
– Kada vodimo cijelo društvo logikom profita, onda malo prostora ostaje za bilo kakvu i etiku i estetiku, što je najveći problem. U tom smislu je možda i rješenje, ili pokušaj da se nađe rješenje, ustvari povratak tim vrijednostima u društvu, odnosno i etičkim i estetskim vrijednostima koje bi nekoga kvalifikovale da bude relevantan.
Zašto je kultura dijaloga na sve nižem nivou, objasnila je prof. Turčilo za TVSA:
– Kultura dijaloga je na sve nižem nivou zato što ljudi više nisu spremni da svoju pažnju poklanjaju drugima. Mi smo na mrežama svi postali ono što u engleskom jeziku zovemo attention seekers (oni koji traže pažnju) i u tom smislu je ta opsjednutost, ne samo slavnim osobama, nego i opsjednutost vlastitom samoprezentacijom na tim mrežama, ugasila svaku vrstu dijaloga, diskusije, različitosti, mišljenja i pluralizma.
“Postoje pozitivni i negativni primjeri slavnih osoba” – naglasila je.
– Treba napraviti razliku da postoje osobe koje jesu poznate i na društvenim mrežama, a svoju poznatnost koriste za neki društveni aktivizam ili angažman. To su svakako pozitivni primjeri, dok sa druge strane postoje primjeri ljudi kojima je jedini cilj biti poznat, pod svaku cijenu, bez ikakvog kriterija i standarda, spremni na to da sve moguće isprobaju. To čini razliku između poznatih osoba sa ciljem, misijom, stavom i poznatih osoba samo sa ciljem da budu poznate.
O ekspanziji lošeg sadržaja kojem je cilj isključivo privlačenje pažnje:
– Danas su naša pažnja i vrijeme najdragocjeniji resurs, koji se najskuplje plaća. Svi oni koji nas nastoje privući svojim ekstremnim ponašanjima i izazovima po TikToku, imaju ustvari jedan cilj: da im posvetimo pažnju i da tu pažnju unovče. Kada je isključivo profit cilj, onda tu nema prostora za razmišljanje o etičnosti.
Prof. Turčilo dalje objašnjava kako da korisnici medija shvate da se vrijednost djela i stvaralaštva ne mjeri brojem lajkova:
– Nikada ono što ima najmasovniju podršku nije bilo elitno. Ono što je važno jeste da obje strane u tom procesu to shvate. Već smo vidjeli bezbroj primjera gdje je dovoljan jedan pogrešan korak poznatih osoba da izgube milione svojih pratilaca i kredibilitet. Na društvenim mrežama se pokazuje da sve ljude možete varat neko vrijeme, neke ljude možete varat sve vrijeme, ali ne možete sve ljude varat sve vrijeme! U tom smislu je za ljude koji se bave tim poslom, a to postaje profesija, važno da razumiju da podilaženje najnižim ukusima nije dobar put za trajanje.
Profesorica upozorava da kada nam se obraća na način “evo me, tu sam, privlačim ti pažnju, ovo je najjeftinija stvar koju ti nudim, nešto najbesmislenije, ali interesantno“ mi trebamo kao publika da razumijemo da je to vrlo podcjenjivački stav prema nama.
– Ovo su mreže koje troše – troše naše vrijeme, našu pažnju, našu energiju, naš mozak. Ne bi im se trebalo prepuštati kao da je to samo neka zabava. Ne samo dobro novinarstvo, nego kvalitetan život svakog od nas kao pojedinca, ovisi o tome koliko mi njime upravljamo i koliko upravljamo informacijama kojim dozvoljavamo da dođu do nas. To podrazumijeva izbor kvalitetnih medija. Ne dopustiti da vas neko konstantno truje.
Profesorica zaključuje da mjerilo poznatosti nije jedini kriterij nečijeg kvaliteta.
Larisa Sprečo
