Antologija partizanske epopeje 7/7 : BULAJIĆEV MARŠAL U OBLIKU KOMADIĆA PAPIRA I RIČARDA BARTON-TITO U SUTJESCI

Kako sam već spomenuo prethodnim mitovima i legendama, o reditelju Bulajiću često se mogu čuti različite verzije priča o istim događajima gdje Veljko priča jedno, a drugi uz blagu simpatiju za njegove folove iste stvari objašnjavaju u potpuno različitim verzijama. Dobar primjer za ovu tvrdnju je pitanje zašto Bulajić nakon ‘Neretve’ nije režirao i film ‘Sutjeska, pa tako na to pitanje autor odgovara: 'Ja nisam htio da radim "Sutjesku" jer bi to bilo ponavljanje, kao da jedem svoj vlastiti rep. To su mi zamjerali čak i u Titovoj bližoj okolini. Na kraju je film režirao Stipe Delić, Tito se u filmu pojavljuje i glumi ga Ričard Barton. "Sutjeska" je bila skuplja od "Neretve", a nigde nije prikazana. Bio je to bačen novac. I tu se pokazalo da sam bio u pravu ‘. S druge strane na o istoj temi Bogdan Tirnanić piše: 'iza tih idiličnih priča, koje su sve apokrifne, stajao je surov poslovni odnos u kome je Bulajić bio samo mlađi strateški partner. Na to navodi činjenica da je, kada je poslije Neretve došla na red Sutjeska, ta po Titov imidž najvažnija bitka, Bulajić otpušten ne samo bez pardona, nego na jedan ponižavajući način: režija tog filma povijerena je njegovom asistentu Stipi Deliću, veselom pijancu, koji prije toga samostalno nije snimio ni metar filma. Delić je posao obavio kako je znao i umio, ali je iz projekta izašao narušenog zdravlja i ubrzo zatim batalio filmsku karijeru.'. Ipak, ovdje je vrijedno spomenuti činjenicu da je Bulajić ili ko već, uspio ubijediti samoljubivog druga Tita da se lik tog ‘glavnog glumca’ uopće ne pojavljuje u tom grandioznom filmu. Bulajić je taj svoj ‘uspjeh’ objasnio mnogo godina kasnije: - ‘Moj brat Stevo, Ratko Đurović, Italijan Ugo Piro i ja, dakle scenaristi, odlučili smo da u filmu Tita ne bude, samo da u jednoj sceni stižu njegove naredbe na komadu papira (op.a. 'Prozor noćas mora pasti - Tito'). Ja sam scenario odnio Titovim saradnicima i užoj okolini, i oni su svi smatrali da je to greška. Tvrdili su: kakav je to film gdje se ne vidi glavni junak? Onda me je Tito pozvao na razgovor i otvoreno sam mu iznio moje argumente. Rekao sam mu da to ne bi bilo dobro, da će svi reći da snimamo propagandistički film. Rekao sam da pravi heroji filma moraju biti masa: seljaci, ranjenici, vojska. On je bio zatečen, ali je na kraju rekao - u redu, neka bude tako. Razišli smo se, a ja sam neko vrijeme iščekivao hoće li se njegova podrška filmu ohladiti. Međutim, nije.’ Možda je baš zbog toga nakon prvog internog prikazivanja filma maršal rekao kako "Nije bilo baš sve kao u filmu, ali je to umjetničko viđenje’ dodajući da bi i on kao umjetnik potpuno isto postupio!" Spomenuta Bulajićeva izjava je također trebala demantirati i priče da je zbog "izbacivanja" Tita režija sljedećeg spektakla "Sutjeska" povjerena njegovom netalentovanom asistentu Stipi Deliću. Ustvari Sutjeska je bila uvijek pouzdan orijentir da bez obzira na uložena sredstva za dobar film treba imati i dobrog reditelja. Sutjeska koja je imala čak i veći budžet od ‘Neretve’ nije dobacila ni do epiteta ‘zanimljivog filma’. U mom ličnom sjećanju od Sutjeske, bez obzira što sam ga gledao Bog zna koliko puta, nije ostalo ništa osim Ričarda Barton – Tite i one scene kada njemački psi jedu partizanske ranjenike koja je ustvari izbačena scena iz ‘Neretve’. KRAJ