Antologija partizanske epopeje /6. dio/ : TRAGEDIJA ĐOKICE JOLIĆA I MUZIKA BERNARDA HERRMANA

Ne sjećam se da li se ipak pojavio u nekoj od scena, ali mi je rahmetli Izet Hajdarhodžić pričao da je on napustio snimanje filma, nakon što je Bulajić bahato ismijao njegovu žalbu da bi trebao poštediti statiste, tj. vojnike JNA koji su ležali po snijegu u pripremi za snimanje dok je filmski i JNA štab cugao u toploj kućnoj atmosferi. Ipak, najstrašnija priča vezana za snimanje Bitke na Neretvi je vezana za sudbinu snimatelja Đorđa Jolića koji je poginuo tokom snimanja jedne od scena ‘njemačkog avionskog bombardovanja’. Iako se kamera nalazila u bunkeru, jedna betonska bomba je,kako kažu, nevjerovatnoim slučajem pogodila otvor na bunkeru iz koje je provirivala kamera. Bulajić je taj događaj opisao tako što je rekao da je pokojni Đorđe Jolić poginuo zahvaljujući nepažnji organizacije na aerodromu snimajući avione u niskom letu s jednom od ekipa koje je predvodio direktor fotografije Tomislav Pinter. Bez obzira na trahediju Bulajić je dodao da taj tužni događaj nije poremetio ritam snimanja. Dinko Tucaković povodom ovog događaja napisao i to da su stručnjaci avijacije rekli kako se to ne bi desilo ni nakon stotina naleta da su to pokušali namjerno učiniti, a da je posljeedica svega bilo da je Bulajić bio osiguran na milion dolara. Kako god, Đokica Jolić zaista, za razliku od hiljada ubijenih partizana i njemaca u filmu, bio jedini koji je izgubio život na Neretvi 1969. godine. Zbog tragične smrti ovog sineaste, bilo je neukusno spominjati da je na snimanju bio povrijeđen i Sergei Bondarachuk, čuveni Sovjetski reditelj koji je u filmu igrao artiljerca Martina. Na scenariju u filmu Bitka na Neretvi su pored Bulajića sarađivali i njegov brat Stevan Bulajić, Ratko Đurović, te poznati italijanski scenarist Ugo Pirro. Muzika je također imala domaću i inostranu verziju. Vladimir Kraus Rajterić je radio domaću verziju, dok je onu američku ‘The Battle of Neretva’ potpisao legendarni Bernard Herrman (29. juni 1911. – 24. decembar1975.). Ovaj oskarom ovjenčani kompozitor i poznati ters je kao rođeni ‘newyorker’ već sa dvadeset godina osnovao The New Chamber Orchestra of New York, a historiji filma obilježio je svojom muzikom u preko 50 filmova - od onih Hičkokovih (Psiho, Vertigo…), preko građanina Cane-a, Scorsesijevog Taxiste, De Palminih sestara, pa sve do današnjih dana, tačnije Kill Billa 1 (2003.) gdje je glavna tema preuzeta iz njegovog Twisted Nerve (1968.). Za ljubitelje bizarnih podataka može se dodati i to da se tri puta ženio, a sve tri žene su mu se zvale Lucille i bile su rodice. Što se muzike tiče treba spomenuti da je mnogo godina kasnije slovenački Laibach obradio "Marš četnika" iz američke verzije filma i svirao ga kao jedan od svojih velikih hitova. Na žalost filmsko gledateljstvo sa prostora bivše Jugoslavije nikada nije imalo priliku pogledati verziju Bitke na Neretvi sa Hermmanovom muzikom, a obzirom da je ta verzija filma bila i dosta kraća od one domaće koja je trajala preko 2,5 sata siguran sam da smo ostali uskraćeni za ono što je zaista bio film Battle for Neretva kojem je za dlaku izmakao oskar za najbolji strani film. U svakom slučaju na VirginDigital mozete poslušati odlomke čuvene Hermmanove muzike i uvjeriti se zašto se cd sa tim muzičkim djelom čuvenog newyorškog kompozitora i danas može naći u prodaji po cijeni od dvadesetak dolara. Inače Herrmannova muzika Battle for Neretva je uklljučivala pored teme spomenutog Chetniks' March i Partisan March, te ‘Prelude’, ‘The Retreat’ , ‘Separation’, ‘From Italy’, ‘Farewell’ , ‘Pastorale’, ‘The Turning Point’, ‘Death of Danica’ i ‘Finale’.