Antologija partizanske epopeje /5. dio/ : GLUMCI NA NERETVI I PREMIJERA U SKENDERIJI

Ono po čemu obični gledalac pamti ‘Neretvu’ je pojavljivanje stranih glumaca u partizanskim redovima. Prema riječima Bulajića prije nego što su potpisali ugovore svi oni su gledali njegove filmove ("Kozara", "Vlak bez voznog reda") i pročitali scenarij "Neretve". Američke zvijezde su kontaktirane preko Olivera Ungera i Henryja Weinsteina koji su ih i isplatili što je ujedno bio jedan dio uloga američkog partnera u film. U filmu su se pojavile svijetske zvijezde zapada i istoka - Taidje Khan, poznatiji kao američka filmska i pozorišna zvijezda Yul Brynner, Curt Jürgens, Franco Nero ( to mu je bila prva velika uloga), Hardy Krüger ( koji je kao dječak bio član ‘hitler jugend-a’), Anthony Dawson, Oleg Vidov (Nikola), Charles Millot tj. Veljko Milojević, Howard Ross, Silva Košćina (jugo-italijanska zvijezda), . Ovu ekipu su pojačali i poznati reditelji glumci - Orson Welles (četnički senator) i Sergei Bondarchuk (Martin), jedan od najpoznatijih Sovjetskih, tj. ukrajinskih reditelja, a uz njih je bila i tadašnja prva domaća glumačka postava Milena Dravić, Špela Rozin, Fabijan Šovagović, Ljubiše Samardžića, Pavle Vuisić, Kole Angelovski, Lojze Rozman, Dragomir Felba, Stole Aranđelović, te Boris Dvornik i Velimira Živoinovića koji će na snimanju Neretve započeti svoje kontraverzno prijateljstvo prekinuto Milo[evi'evom agresijom na Hrvatsku i BiH, a obnovljeno 2006. godine pred kamerama hrvatske televizije. Nakon premijere "Neretve" (1969.g.), njeni glavni glumci stiču enormnu popularnost u zemlji (Lj. Samardžić, B. Dvornik...), a na svjetskoj sceni krenulo je i J. Brineru i F. Neru. Neko je na nekom forumu s pravom napisao kako se posebno isticalo glumačko ostvarenje Fabijana Šovagovića partizana oboljelog od tifusa, koji je personifikovao najstrašniju bolest domaće kinematografije do izbijanja epidemije variole vere na Kosovu’. Od zanimljivosti tokom snimanja Dinko Tucaković u tekstu za beogradsko Vreme bilježi kako Kurd Jirgens nije htio pojaviti u istoj sceni sa Velsom; da je tokom snimanja Jan Brejhova, češka zvijezda ostala je u blagoslovenom stanju; da je Boris Dvornik, tada vojnik JNA, morao na dijetu; da italijanski agenti nisu redovno uplaćivali rate Franku Neru; da je Oleg Vidov dobio upalu pluća pripremajući se da što vijernije dočara ulogu tifusara, te da je Jul Briner imao čast da pjesmom i kaubojskim trikovima zabavlja ekipu, i po potrebi - druga Tita.’ Po Tucakoviću Tito je navodno nakon projekcije prvih materijala rekao: "Nije bilo baš sve kao u filmu, ali je to umjetničko viđenje i ja bi kao umijetnik potpuno isto postupio!". O saradnji sa stranim zvijezdama reditelj Bulajić je rekao u jednom intervju : ‘S Yulom Brynnerom sam radio kroz šalu i ćaskanje, bez ikakvih priprema uz samo jedan duži razgovor prije početka snimanja filma. S Orsonom Wellesom razgovorao sam o svakoj replici, pa i o scenama u kojima ga nema. Hardy Krugera je bio jedan od onih glumaca koji uvijek nešto predlažu, kao i Maximilian Schell koji je volio dorađivati svoje dijaloge. S druge strane sa Christopher Plummer nisam takorekuć ni razgovarao jer je tvrdoglav i krut. Helmuth Berger se, nažalost, drogirao i alkoholizirao pa mi je bilo jako teško s njim raditi, ali volio sam ga. Bio je drag i dobar, no sasvim izgubljen. Uglavnom, i za naše i za strane glumce vrijedi isto: što je veći glumac, to manje problema’. S druge strane, Orson Welles je rekao kako je "Bitka na Neretvi" više nego običan “bum-bum" film!", dok je Yul Brynner ostao upamćen po pretjeranoj izjavi kako je to "najiskreniji scenarij koji je pročitao u svom dugogodišnjem radu". Istina, hvalospijeve o Neretvi pisao je i Jean Paul Sartr, a navodno je i Pablo Picaso besblatno uradio plakat za film oduševljen idejom filma. Svijetska premijera Bitke na Neretvi održana je 29. novembra 1969. u okviru otvaranja sarajevske Skenderije. Pored Josipa Broza Tita i kompletne političke elite ondašnje Jugoslavije uz domaće zvijezde na premijeri su se pojavili pred tri hiljade oduševljenih gledalaca i Orson Welles, Yul Brynner, Marija Schell, Silva Koščina, a prema nekim izvorima svečanost su uvečali još Sofija Loren i Omar Shariff. U reportaži zagrebačkog VUS-a ‘Neretva poplavila Sarajevo’, pisalo je da je ‘plato ispred velike sale Skenderije, gdje je bila projekcija za oko 3.000 gostiju, bio svečano ukrašen zastavama, ogromnim fotosima glavnih glumaca, ali i maketom mosta na Neretvi i topovima koji su služili prilikom snimanja filma. Na topovskim cijevima bilo je ispisano Bratstvo i jedinstvo, Karađorđe, Njegoš, Matija Gubec, SKOJ, Ivan Cankar, Goce Delčev... ‘ Nije govoreno o cijeni niti se iko usuđivao da pita, iako se tada potiho pričalo da film nije manje koštao od izgradnje Skenderije (Boro Kontić, DANI)’. Zanimljivo je da su Orson Welles i Jul Briner umrli istog dana - 10. oktobra 1985. godine