Antologija partizanske epopeje /3. dio/ : PABLO PICASO I BRANKO LUSTIG U BITKI ZA RANJENIKE

Bitka na Neretvi je možda jedini domaći film čiju su glavnu radnju , odnosno partizansku bitku za ranjenike, u hollywoodskom stilu u drugi plan bacile mnogobrojne popratne priče koje su nastale tokom snimanja ovog spektakla u kojem je učestvovalo 60 najpoznatijih svjetskih i domaćih glumaca podržanih sa sredstvima 58 domaćih privrednih kompanija, kombiniranim pukom tadašnje JNA sa oko 10.000 vojnika, 75 oklopnih vozila, 22 aviona, 5000 pušaka, 380 mitraljeza, 2000 artiljerijskih bojevih granata i 110 avionskih betonskih bombi...Sve to je popraćeo sa oko 12.000 eksplozija i 10.000 kilograma eksploziva što ukazuje da je JNA ipak pokrila najveći dio troškova. Film je sniman 18 mjeseci, a "Bitka na Neretvi" je nakon filma "Spartak" svrstana među najveće historijske filmske spektakle po utrošenim sredstvima i broju statista. Prema procjenama "Varietyja" budžet filma iznosio je 12 miliona dolara, dok se službeno ta cifra vrtila oko 4,5 miliona. Veljko Bulajić je u vezi ove nedoumice oko cijene izjavio kako su oni naglašavali da je film koštao između 12 i 16 milijuna kako bi mogli dobiti veću cijenu u prodaji, a najvažnije u svemu tome je bilo to što su uz "Neretvu",prodavali i druge tadašnje Jugoslavenske filmove koji nisu mogli doći na strano tržište - po dva filma u paketu uz manju cijenu – pa je tako uz ‘Bitku na Neretvi’ prodato i prikazano širom svijeta još 40 domaćih filmova. O ozbiljnosti pristupa projektu ‘Neretva’ najslikovitije govori podatak da poster filma za inostrano tržište radio lično svojom rukom Pablo Picaso, koji ste mogli nedavno vidjeti na izložbi filmskog plakata koji je u turskom kulturnom centru organizirala sarajevska Kinoteka. Priča o Neretvi, prema pisanju Dinka Tucakovića, počela je aprila 1967. sa 400.000 tadašnjih dinara keša koje je u štabu ekipe u Sarajevu, u sarajevskom hotelu "Bosna", na ruke predao Veljku Bulajiću direktor "Jadran filma" iz Zagreba Ivo Vrhovec. Telefoni i hotelski računi išli su na račun hotela za koji je garant bio narodni heroj Vlado Šegrt. Nigdje javno iskazan blagoslov druga Tita, dijelovao je blagotvorno na direktore velikih firmi koji su se utrkivali ko će više da doprinese za gradnju mosta - koji će biti srušen.’ Ovaj produkcijski izuzetno zahtjevan film bio jedan od prvih projekata na kojem je kao uposlenik Jadran filma i čovjek rijetkih organizatorskih sposobnosti, počeo raditi na producentskim poslovima Branko Lustig (10.VI 1932.), a koji će kasnije postati jedan od najznačajnijih Hollywoodskih producenata u čiji cv ulaze između ostalog filmovi poput “Schindler list" (1993), "Gladiator" (2000), "Hannibal" (2002), "Black Hawk Down" (2001) ,"The Kingdom of Heaven/Kraljevstvo nebesko" (2004.)...Ovaj Osiječanin, hrvatski jevrej i bliski prijatelj i saradnik Ridleya Scotta jedini je ex Jugosloven koji se može pohvaliti sa dva Oscara. Pored dva Oskara zanimljivo mi izgleda i podatak i to da mu je pokojni hrvatski predsjednik Tuđman dodijelio orden princa Trpimira za njegove zasluge za film - to sigurno nije bilo zbog Bitke na Neretvi.